понедељак, 8. јул 2013.

Čučanj, polučučanj ili bedni pokušaj od toga poznatiji kao klecanj...

Da jednom zauvek napravimo razliku izmedju klecnja, polučučnja i čučnja. Polučučanj je kad dostignete prav ugao u kolenu ili se ako niste dovoljno razgibani barem nalazite u paralelnom položaju butine u odnosu na pod (kao na slici). 
Čučanj je kad idete do poslednje tačke pokreta, odnosno kada butina dodirne list, odnosno ode u negativan ugao. Svaki ugao manji od 90 stepeni u odnosu list butina ili paralelne butine u odnosu pod je varanje, zavaravanje i pokušaj čučnja (poznatiji u profi krugovima kao klecanj). Nemojte dozvoliti da ''natrpate'' kilazu i uradite ''klecanj'' ispašćete smešni u očima ljudi koji su upoznati sa tematikom. 
I ukoliko bilo koji nazovi trener ili vežbač pokuša da vam proda priču kako ga tako "bolje gadja" kad sa neprimerenim opterećenjem samo klecne budite odmah svesni činjenice da imate posla sa nestručnom osobom koja ima problem sa takozvanim "dizanjem tegova sa egom", a ne sa pravim vežbačem ili još gore trenerom. To je samo prazna priča da bi se natrpala što veća kilaža, a na pravilno izvodjenje vežbe koje zapravo "pogadja" i formira mišiće na pravi način ko još obraća pažnju
Bolje je naci odredjenu i tačnu kilažu i odraditi pravilno ponavljanje, nego ''klecnuti''. Ne nazivajte ,,klecanj'' polučučnjem, a posebno ne čučnjem.  
Na svakom takmicenju bili biste diskvalifikovani ukoliko ne odradite punu amplitudu pokreta... Budite iskreni prema sebi ako već ne možete prema drugima... D. :0)

Нема коментара:

Постави коментар